Dubrava kasnih 40-ih je još uvijek samo zagrebačka prigradska četvrt prašnih ulica i dronjavih kućeraka, više nalik na selo nego na grad. Poslijeratno je doba, stanovništvo iznureno ratom i glađu migrira u gradove u potrazi za boljim životnim uvjetima, pa tako i u Zagreb koji se puni novim stanovnicima koji su došli da bi ostali. Život u gradu buja; gradi se, planira, proizvodi, rađa se, ali se i umire. Centralno gradsko groblje Mirogoj je skoro popunjeno i gradske vlasti moraju brzo pronaći lokaciju za novo groblje i 1949. godine izbor pada na Miroševac u Dubravi, brežuljkasti okrajak smješten između Granešinskih Novaka i Grada mladih (tada Pionirskog grada). U velikoj žurbi 1950. godine se započinje sa gradnjom, koja je šepavo napreduje zbog notornog pomanjkanja novca, da bi ipak krajem 1952. godine počele prve sahrane na novom, još ni približno dovršenom groblju.
U srijedu, 12. studenog 1952.poslije podne, održan je prvi sprovod. Sahranjena je četrdesetdvogodišnja Gizela Drašić , kći Getrude i Stjepana Fressla, rođena 2. listopada 1910. u okolici Kranja u Sloveniji, a umrla 11. studenog 1952. u Zagrebu, ostavivši supruga Janka, mesara sa Trešnjevke. Gradska groblja su o svom trošku organizirala ceremoniju s glazbom i kasnije dala podići i kompletan nadgrobni spomenik, jedan od prvih na miroševačkom groblju (Polje 204. I razred, grob broj 1).
Groblje je tada sve samo ne reprezentativno: blatnjavim ulicama javni prijevoz prometuje samo za vrijeme sprovoda, da bi kasnije na neko vrijeme bio i ukinut, groblje nema ni ograde niti portala, mrtvačnica je tek napola sagrađeni betonski skelet, okolni je teren raskčen i pust, a staze oko grobnih polja ponegdje su posute samo crvenim lešom i šljakom. Nije ni čudo što Zagrepčani nerado pokapaju svoje pokojnike na novo groblje, ustvari izbjegavaju ga koliko si to mogu priuštiti, te se groblje još dobrih trideset godina smatra drugorazrednim i sirotinjskim počivalištem raznih dojdeka i kuferaša. No kako to već obično i bude, uz obode groblja privučena njegovom gravitacijom, imuna na njegovu i svoju trenutnu bijedu, puna nade, nova populacija počinje graditi život kraj preminulih.
Među pridošlicama nalaze se i klesarski majstori koji osnvaju prve obrte za obradu kamena. Na početku u skromnije uređenim radionicama s priučenim radnicima režu tada teško dostupni granit i mramor, fabriciraju elemente za nadgrobne spomenike, urezuju slova dlijetima, betoniraju i bruse. Razvijaju se zajedno s grobljem od kojeg žive oplemenjujući ga svojim radovima temeljenih na znanju i upornosti . Obrađuju kamen i klešu tradiciju.
Danas, Dubrava u trećem desetljeću 21. stoljeća je skoro i najnaseljenija gradska četvrt, sa grobljem koje više nije stigmatizirano , već je moderno uređeno počivalište naših pokojnika etablirano u duh zagrebačke svakodnevice. Groblje Miroševac je doseglo svoj vrhunac u širenju, te se sada prostire na oko 42 ha, sa više od 40.000 nadgrobnih spomenika (uključujući kasete za urne i grobnice).
Dakako, za krajnji i budući izgled Miroševca zaslužni smo i mi, klesari, kamenoresci, koji godinama živimo u simbiozi s našim grobljem, kao i svi koji su naručili ili će potražiti naše usluge kako bi obilježili i uljepšali grobove svojih mrtvih, a time i našeg groblja.
O NAMA
Postojimo od 1976. godine.
Raspolažemo znanjem i modernom tehnologijom.
Kao kooperanti Gradskih groblja opremili smo više od 2.000 grobova i grobnica na Miroševcu i Mirogoju.
Izgradili smo više od 4.000 nadgrobnih spomenika, grobnica i kaseta za urne diljem Hrvatske.
Ugravirali smo više tisuća slova i znakova.
Pouzdani smo i točni.